Prvom kazališnom predstavom održanom 27. kolovoza 1715. godine pod šatorom u dvorištu isusovačkog samostana započinje duga tradicija kazališta u Požegi. Samo tri godine poslijes požeške kazališne pozornice začuo se i hrvatski jezik u drami „Sapritius et Nicephorus (duo christiani quorum hic laurem martyrii, quod inimico parcere noluerit, amisit)". Bila je to, kako stoji u njezinoj tadašnjoj najavi, tragična igra čiji se izvornik još uvijek čuva u Munchenu, a na interentu su fragmentarno dostupni digitalizirani dijelovi pojedinih scena. Predstava je izvedena pred crkvom sv. Lovre i pretpostavlja se kako je izvedena na hrvatskom jeziku jer je gledateljima podijeljen sadržaj napisan na njemačkom, francuskom i latinskom jeziku, očito da predstavu mogu pratiti i oni koji nisu govorili hrvatski jezik.
U travnju 1945. godine osnovana je u Požegi Sindikalna kazališna grupa koja je stvorila temelje za prvo profesionalno kazališe koje u Požegi djeluje od 1948 do 1957. godine, da bi 10. ožujka 1995. godine bilo svečano otvoreno Gradsko kazalište Požega uz predstavu simboličnog naziva „Gle kako dan lijepo počinje“ u režiji Ivice Plovanića.
Kazalište s vlastitim produkcijama gostuje na pozornicama diljem Hrvatske, od nacionalnih kuća do renomiranih domaćih kazališta. Treba istaknuti i Nagradu hrvatskog glumišta, domaćeg kazališnog Oscara, koju je 2002. godine zavrijedila Antonija Stanišić za svoju ulogu Lisice u dječjoj predstavi „Pinocchio“ kao i brojne ostale nagrade i priznanja u različitim kazališnim kategorijama koje je zavrijedilo Gradsko kazalište i njegovi glumci.