Kompleks dviju zgrada na glavnom trgu Presvetog Trojstva u Požegi, gradskog hotela „K zlatnom janjetu“ i reprezentativna dvorana Gradskog kazališta nastao je pregradnjom starije zgrade iz sredine 19. stoljeća. Zgrade su današnji izgled dobile 1895. godine. Glavno pročelje oblikovano je u stilu neorenesanse s kraja 19. stoljeća. Projektant Hotela je osječki geometar Herman koji je zadržao pri projektiranju simetričnu osnovu starije zgrade s centralno položenim prolazom. Sa svake strane je po jedno krilo sa dvorišnim slikovitim polukružnim prozorima trijema od kojih je jedan dio na strani kazališta potpuno izmijenio izgled.
Ova reprezentativna zgrada bila je od svog postanka mjesto društvenog života grada. Ovdje su se održavale dobrotvorne zabave različitih društava, svaki veći događaj koji se proslavljao u gradu većinom je završavao u prostoru gradskog hotela „ K zlatnom janjetu“. Tako je pri otkrivanju spomen ploča Vjekoslavu Babukiću, Josipu Eugenu Tomiću i Janku Jurkoviću svi uvaženi Požežani i gosti iz Zagreba imali svečani objed kod „Zlatnog janjeta“. „ Menu je bio ovaj: Ragout juha. Pisana pečenka garnirana. Različne pečenke. Salata, ukuhano voće. Puding od citrone i čokolade sa šatoom. Torta i sitne poslasice. Sir ,voće. Uledjeno vrhnje i sladoled. Kava. Vino: Gradski šiler iz g. 1907.“( GŽP 1911. br.26). U „ Zlatnom janjetu“ dvije večeri „ producirao se općinstvu poznati svjetski atlet Marijan Matijević Ličanin. (GŽP 1911.br.48). Na istom mjestu održavane su dobrotvorne zabave, plesna škola, različiti sastanci i glazbeni koncerti (na jednom je svirala klavir Stana Ristić koju je portretirao 1910. godine akademski slikar Miroslav Kraljević ). Ovdje je održana i plesna škola, pa i različiti sastanci. U istočnom dvorišnom krilu S. Mravak izgradio je reprezentativnu dvoranu za balove u kojoj su održavane i kazališne predstave. Ova dvorana je postala i pravo kazalište. Nakon II svj. rata ovdje je bilo smješteno i požeško profesionalno kazalište koje je od svog izvornog izgleda sačuvalo u gornjem dijelu ziđa prostorije dekorativni vijenac s maskeronima u štukaturi. Danas Gradsko kazalište egzistira na mjestu gdje su u ovom kompleksu zgrada održane i prve kazališne predstave u ovom prostoru, ali ne i u gradu Požegi. Naime, kazalište su u Požegu donijeli Isusovci.
Prva kazališna predstava dana je 1715. godine. Nije joj zabilježen ni naslov , ni sadržaj, ali je poznato da je za tu predstavu bila podignuta pozornica u prostoru od dasaka dvorišta Kolegije. Pozornica je bila uređena šatorskim krilom. U podne profesor o. Ivan Žagar pozvao je u gradu uglednije građane, a poslije podne pozivali su građane na predstavu đaci u glumačkim odijelima. Predstava je bila javna, a pristup za odrasleGradsko kazaliate 1905..jpg i djecu bio je slobodan. Dojam o predstavi bio je izvanredan, jer mnogi nikada nisu bili na kazališnoj predstavi. Prva predstava u požeškom školskom kazalištu 1765. godine imala je ponovo za Požegu veliki značaj jer je bila prva odigrana na hrvatskom jeziku. Budući da nisu svi govorili hrvatskim jezikom dijeljene su im cedulje s kratkim sadržajem na latinskom, njemačkom i francuskom jeziku. Od kazališnih komada bile su to drame religioznog sadržaja, društvene i pedagoške drame, te povijesni komadi.
Dva dana prije posvete crkve sv. Terezije ( danas katedrale) kolegij je u vrtu priredio pastoralnu igru u čast biskupu Thauszyu i hrvatskom banu Franji Nádasydyu . Iako skromno kazalište u Požegi imalo je značajnu ulogu u društvenom, vjerskom i kulturnom životu posebno u svečanim prigodama kao što je to i danas.