Stara Gradska vijećnica („ varoška kuća“) nalazila se na glavnom Trgu početkom 18. stoljeća, građena je drvetom na orijentalni način i nalazila se na mjestu gdje je 1834. godine izgrađen zdenac. Na katu se nalazila dvorana za vijećanje, a u prizemlju prostori za Gradsku stražu ili pandure, dok su se pred zgradom izvršavale razne sudske presude. U požaru, koji je zahvatio grad 1779. godine, zgrada je u cijelosti izgorjela, a nova Gradska kuća (Domus preaetoreo – senatorea) sagrađena je 1785. godine na jugozapadnom dijelu trga (tada Trg Franje Josipa I) u stilu historicizma, kao jednokatnica sa još tri zgrade u nizu ili kako su je zvali građani „magistrat“.
Na prvom katu nalazila se prostrana Gradska vijećnica, do nje sobe gradonačelnika i velikog bilježnika, zatim ostali uredi na katu i u prizemlju. Pod zgradom i prizemnicom uz potok Vučjak nalazio se veliki gradski podrum. Na pročelju, u zabatu sa nišom posred krovišta, nalazila se bista kralja Franje Josipa I, a od 1954. godine na to mjesto ugrađen je kameni reljef grba grada Požege, koji se do tada nalazio na razorenoj zgradi električne centrale u Kuzmici. Grad je 1821. godine kupio susjednu kuću (Danilović), a zbog većih potreba 1870. godine i susjednu kuću koja je bila vlasništvo požeškog trgovca Pavla Kuševića.
Požega i Požeška županija su revolucionarne 1848.g. žarište narodnjaštva i buđenja narodnog duha u Slavoniji.Na županijskoj skupštini održanoj 4. prosinca 1847.g. prihvaćen je prijedlog Miroslava Kraljevića da službeni jezik bude hrvatski . Potkraj 1847.g. istakli su se zastupnici grada Požege na Požunskom saboru, braneći narodni jezik i državnopravni položaj Hrvatske . Gradsko zastupstvo je 29. prosinca 1847.g. na svojoj sjednici, u Gradskoj vijećnici između ostalog donijelo zaključak o uvođenju hrvatskog jezika na sjednicama( na pr. u pisanju zapisnika sjednica, podnošenju izvještaja o radu).
Kod pisanja poslovanja magistrata korišten je još latinski jezik, do momenta kada je kralj potvrdio zaključak Hrvatskog sabora ( donesen 23. listopada 1847.g.) o uvođenju hrvatskog, umjesto latinskog jezika. Požega je definitivno progovorila narodnim jezikom 29.ožujka 1848.g. To potvrđuje i županijska sjednica održava 31. ožujka, kada je odlučeno da „ od sad sve svoje poslove u jeziku narodnom obavljati imadu“.
