Crkva koja svojom skladnom arhitekturom osvaja svakoga posjetitelja, nazvana je magnifica ecclesia i pristajala bi i većem gradu od Požege sagrađena je zahvaljujući zagrebačkom biskupu Franji Thauszyu koji je naumio Požegu uspostaviti crkvenim središtem slavonskoga dijela Zagrebačke biskupije, koji joj je pripao ponovo ili joj je dodijeljen nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija te je 1754. utemeljio Sjemenište koje se izgrađeno kraj crkve. Nakon otpora gradskih vlasti da izgradi i novu crkvu biskup je od carice Marije Terezije zatražio i dobio dopuštenje za njenu izgradnju. Kamen temeljac nove župne crkve biskup je blagoslovio 14. 6. 1756. godine, a župnik Blaž Dumbović je blagoslovio novu crkvu i počeo održavati mise u njoj 27. 6. 1759. godine. Potpuno završenu crkvu posvetio je biskup Thauszy 24. 7. 1763. godine.
Sama crkva je nazvana po sv. Tereziji Avilskoj zaštitnici carice Marije Terezije koja je odobrila njenu izgradnju i naručila oslikavanje slike sv. Terezije na glavnom otlaru.
Crkva je pri put temeljito obnovljena na prijelazu iz 19. i 20. stoljeća, te je i oslikana do tada bijela unutrašnjost crkve. Freska hrvatskog slikara Celestina Medovića Uznesenje sv. Terezije na nebo poslužila za izradu akvarela Miroslava Kraljevića koji je bio oduševljen njome. U velikom nevremenu 1926. godine srušio se vrh prvog zvonika te je zamijenjen novim visokim 63 metra.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, u razdoblju od 1994. do 1996. te zauzetošću i suradnjom Župe sv. Terezije Avilske, požeškoga Gradskog poglavarstva i Požeško-slavonske županije obnovljena je crkva i župna kuća. Apostolskim pismom Praeclarum evangelizationis opus, obznanjenim 5. srpnja 1997. papa Ivan Pavao II. imenuje je biskupskom katedralom i imenuje prvog biskupa požeške biskupije msgr.dr. Antuna Škvorčevića. 2007. godine započinje postupno prilagodba crkve sv. Terezije Avilske katedralnim potrebama.
