Kroz hod u koloni 18. 11., film podsjeća na zločine koji su se dogodili na taj dan 1991. u ravnokotarskom mjestu Škabrnja, udaljenom 21 km jugoistočno od Zadra. Zahvaljujući sjećanjima sudionika i svih onih koji se iz istinskog pijeteta dolaze pokloniti žrtvama, postaje jasno kakav se zločin dogodio nad ženama, djecom i starcima, tko je branio Škabrnju i zbog čega je obrana bila slomljena. Film prati zbivanja nakon okupacije mjesta, život u progonstvu i iščekivanje povratka u koji nikada nitko nije sumnjao.

 

Nakon blistave oslobodilačke akcije Oluja, Škabrnjani su se s puno optimizma vratili svojim porušenim domovima i krenuli iz početka. A 33 godine kasnije, u obnovljenoj i prekrasnoj Škabrnji, užurbani život se zaustavlja 18.11. s mislima i poštovanjem prema onima koji nisu dočekali oslobođenje Hrvatske. U Škabrnju danas rastu nova djeca i žive u slobodi za koju znaju da je mogu zahvaliti svojim herojima, kao i svima onima koji su po hrvatskim bojišnicama dali život za domovinu Hrvatsku. Sugovornici u filmu su svjedoci ratnih zbivanja kao i povjesničari koji znanstveno proučavaju velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i tako doprinose kulturi sjećanja i istini o uzrocima Domovinskog rata. Film je posvećen Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rata kao i žrtvu Vukovara i Škabrnje te je financiran sredstvima Ministarstva hrvatskih branitelja.

 

Igrane scene za film "Škabrnja" snimane su na pozornici Gradskog kazališta Požega te u njima, uz ostale, sudjeluju hrvatski branitelji s požeškog područja.