Na blagdan sv. Filipa i Jakova podsjećamo se na istoimenu požešku kapelu, ujedno i najstariju požešku kapelicu. Potječe iz prve polovice 16. stoljeća, odnosno iz vremena kada su Osmanlije zauzele Požegu. Bila je sagrađena od pletera i zemlje i bez tornja. U nju se sklanjaju požeški franjevci koji su tu do 1708. godine kada se vraćaju u crkvu Duha Svetoga.

U 18. stoljeću počinje gradnja nove kapele s tornjem koja je, nakon šest godina, 1778. godine blagoslovljena.

 

Franjevcima je ova kapela služila kao župna crkva sve do 1708. godine kada su obnovili svoju glavnu, staru crkvu ( sv.Dimitrija) i prenijeli titular na današnju crkvu Duha Svetoga, a maloj crkvici dodijelili titular sv. Filipa i Jakova. Crkva je od 1730. do 1753. godine imala zvonik i bila dobro održavana. Kao župna crkva vodila se sve do završetka gradnje crkve sv. Terezije, danas katedrale 1763. godine. Kapelica je tokom svoga postojanja nekoliko puta bila oštećena, a najviše u travnju 1842. godine kada je Požegu zadesio veliki požar. Obnovljena je 20-ak godina kasnije, a današnji oblik ima od 1905. godine za što je posebno bio zaslužan požeški župnik Teodor pl. Kraljević.

U kapelici sv. Filipa i Jakova 10. siječnja 1906. u 6 sati župnik Teodor Kraljević vjenčao je Julija Kempfa, osnivača požeškog muzeja i Tereziju ( Rizu) Filić, a kumovi su im bili Dušan Kraljević i Dragutin Lerman.

Preko puta kapelice danas se nalazi i obiteljska kuća legendarnog gimnazijskog profesora Vladimira Vugrineca iz čijeg dvorišta su prije par godina nastale dvije zanimljive fotografije kapelice.

 

Izvor: Gradski muzej Požega