Nedjelja, 20 Studeni 2022 17:44

Premijera u požeškoj Noći kazališta - Slučaj maturanta Wagnera

||||| |||||

Noć kazališta u požeškom kazalištu obilježena je premijernom izvedbom drame Marijana Matkovića “Slučaj maturanta Wagnera” u režiji Jasmina Novljakovića. Glume Ivan Ćaćić, Antonija Stanišić Šperanda, Matko Trnačić, Selena Andrić, Grgur Grgić i Karlo Bernik. Predstava je to koja kao vrući vosak prianja na iskustvo gledatelja dugo nakon izlaska iz kazališta. A to je prvi znak da je riječ o pravom komadu, jer čemu sve ako se oživljene emocije, pokoja suza, uzdah i uzbuđenje zaborave netom se ohlade dlanovi.

Noć kazališta u požeškom kazalištu obilježena je premijernom izvedbom drame Marijana Matkovića “Slučaj maturanta Wagnera”. Dramu koja pripada Matkovićevom ciklusu “Igre oko smrti” nastalu u prevečerje Drugog svjetskog rata u kojoj se kroz obiteljske odnose prelamaju društveno-politička previranja režirao je Jasmin Novljaković, a glume Ivan Ćaćić (Filip Wagner, viši državni računski činovnik) Antonija Stanišić Šperanda ( Lucija Wagner, njegova žena) Matko Trnačić ( Emil Wagner, njihov sin, maturant), Selena Andrić (Lenka, služavka kod Wagnerovih), Grgur Grgić ( Rikard Dorić, Emilov prijatelj) i Karlo Bernik (Emilov kolega).

“Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način…” naučila nas je to još nesretna Karenjina. Wagneri su nesretna obitelj. Toliko, da ni sami to ne priznaju.

Slučaj maturanta Wagnera donosi napetu i uznemirujuću priču o senzibilnom maturantu koji krije svoju ljubav i roditeljima taji neopravdane izostanke zbog kojih je isključen iz gimnazije. Opisan tako u jednoj rečenici, sadržaj ove drame nastale davne 1934. godine, izvrsno korespondira s današnjim vremenom i suvremenim međuobiteljskim odnosima u kojima je nerijetko još uvijek prisutan patrijarhalni pristup, međugeneracijsko nerazumijevanje, otuđenost, nedostatak komunikacije, neostvarena emancipacija ženskih i mladih članova obitelji. Uz to, iako Matković svoje likove gradi u klimi ondašnjeg vremena dubokih društveno-političkih podjela, nije teško povući i u tom kontekstu vrlo prikladne paralele.

Već prva slika masivnog stola u obiteljskoj blagovaonici postavljenog za ručak “točno na vrijeme”, za kojim otac obitelji Filip u odrešitom gardu čita novine dok majka Lucija cvrkutavo i rubno histerično skreće pozornost s Emilovog kašnjenja, daje naslutiti teška, dramatična zbivanja koja slijede. Izvrsnu glumačku podjelu Jasmin Novljaković osnažio je svojim prepoznatljivim redateljskim pismom koje nam nudi izazove i propitivanje, bez kompromisa i nepotrebnih ukrasa. Ritam igre je snažan, primjetno raste do kulminacije, odnos likova, prostora i vremena jasno podcrtan.

Emila Wagnera koji nije uspio prevladati osobnu dramu proizišlu – kako to objašnjava njegov drug Rikard Doric “…iz sukoba između subjektivnog i objektivnog shvaćanja života” igra mladi Matko Trnačić. U Emilovom kaputu Matko se, pokazao je, vrlo ugodno osjeća. Svoju ulogu zrelo je razigrao i mnogi će, posebice mlađi gledatelji, širom otvoriti oči suosjećajući i strepeći za tog glavnog junaka koji prkosi i stradava, jak unatoč slabostima.

Antonija Stanišić Šperanda utjelovila je tu davno ugaslu ženu s velikom pažnjom i nježnošću. Gledamo univerzalni portret supruge i majke čije je životno poslanje lomiti se u središtu svakog sukoba, čuvati obiteljski mir po svaku cijenu pa i po cijenu vlastitog postojanja. Ono što možda nije pronašla u tekstu, Antonija je pronašla u svom glumačkom pogledu, do kraja podvučeno uvjerljivom emocijom.

Ivan Ćaćić neumoljivi je otac Wagner, nezadovoljan svojom situacijom, neispunjenim željama i sinom na kojeg više ne može preslikati svoja nastojanja. Distanciran i tvrdoglav, snagom pojave i glasa koji guše, Ćaćićev otac jednostavno tjera sina u očajničko i na koncu, tragično suprotstavljanje.

Grgur Grgić i Karlo Bernik jednako su uvjerljivi u svojim ulogama, svaki u svojoj društveno-političkoj niši, jedan u liku lucidnog i na čvrstim životnim temeljima postavljenog predstavnika onih manje sretnih i “nepodobnih”, a drugi kao iritantni predvodnik “zlatne mladeži”, perjanica kluba podobnih i povlaštenih (zvuči nesretno poznato, zar ne?).

Tu je i Lenka, cinična, živopisna služavka Lenka maestralna vinjeta u izvedbi Selene Andrić koja cijeloj priči daje onaj dodatni prstohvat uvjerljivosti. I Sat je tu. Sat koji otkucava, simbol neumitne prolaznosti, sat čije kazaljke očajna, sluteća mati vrti unatrag ne bi li vratila izgubljeno vrijeme, izgubljenog sina, izgubljenu svjetlost.

Uz glumce i redatelja Jasmina Novljakovića koji potpisuje i scenografiju u stvaranju predstave sudjelovali su – Kostimografija i scenski pokret( vrlo usklađeni kostimi): Jasminka Petek Krapljan, Oblikovanje svjetla: Goran Krmpotić, Glazba: Igor Valeri, Ton majstor: Dario Hak, Majstor scene. inspicijent: Renato Pok, Garderobijerka: Ljiljana Rodić te Dizajn plakata i programske knjižice: Marija Matijanić.

Predstava je to koja kao vrući vosak prianja na iskustvo gledatelja dugo nakon izlaska iz kazališta. A to je prvi znak da je riječ o pravom komadu, jer čemu sve ako se oživljene emocije, pokoja suza, uzdah i uzbuđenje zaborave netom se ohlade dlanovi.

Izvor: Slavonski.hr