Nedjelja, 27 Prosinac 2020 15:15

Prije 29 godina 123. brigada HV Požega donosi najljepši poklon za Božić

|||||| ||||||

Najljepši poklon Požežanima i Požeštini za Božić 1991. godine poklonila je 123. brigada HV, oslobodivši cijelo područje općine Slavonska Požega. Ukratko se podsjetimo koje su aktivnosti prethodile tome. U tijeku je bila Operacija ''Papuk 91'' nastavljena je akcijama kodnog imena ''Lanište'' 18. 12. u kojoj je život izgubio Marko Garić, dok je u akciji ''Prkos'' 21. 12. život izgubio Jozo Jelić, a nekolicina je naših branitelja ranjena. Napadnom akcijom pod nazivom ''Pecaljka'' od 23.-25. prosinca oslobođeni su Kamenska i Mijači. (gen-pukovnik Miljenko Crnjac, ''Tada je trebalo imati petlju'' , Zagreb, str. 186-187., dr.sc. N. Martinić Jerčić, Doktorski rad, Oslobodilačke operacije Hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jeseni zimu 1991./1992. Zagreb, 2014. str. 292 ) .

Također, prisjetimo se kako su u to vrijeme ''na okupiranom teritoriju pobunjeni Srbi u Kninu 19. prosinca 1991. proglasili ''Republiku Srpsku Krajinu'' i donijeli ''Ustav RSK'' ( dr.sc. A. Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku, 1990-ih, Zagreb 2011. str.105.)

Odmah nakon Božića, dana 26. prosinca Operacija ''Papuk 91'' na Zapadnoslavonsko bojištu nastavlja se dalje i 123. brigada HV Požega u svom području djelovanja u napadnoj akciji kodnog naziva ''Velebit'' oslobađa značajno uporište neprijateljskih snaga Bučje, u kojem su neprijateljske snage osnovale prvi logor na području RH još u kolovozu 1991. U to vrijeme Operacije, ''Papuk 91.'' 123. brigada HV Požega ima četiri pješačke bojne u operativnom djelovanju i petu bojnu u osnivanju, sa svim službama potpore brigade.

Prema knjizi general- pukovnika Miljenka Crnjca situacija se odvijala na sljedeći način:

''Prema usuglašenim planovima koji su dogovoreni 22. prosinca 1991. u Daruvaru na sastanku zapovjednika brigada podređenih OZ Bjelovar, naša postrojba je nakon oslobađanja Kamenske trebala, zajedno sa 136. i 127. brigadom, sudjelovati u oslobađanje Bučja, svatko iz svog smjera.  Akciju za oslobađanje šireg područja oko Bučja nazvali smo «Velebit», a cilj akcije bio je protjerivanje neprijatelja i oslobađanje ovog područja, te spajanje sa snagama HV-a koje su nastupale iz smjera Pakraca, odnosno Daruvara. Time bismo konačno oslobodili komunikaciju Kamenska - Pakrac i stvorili polazne osnove da zajedno s postrojbama HV-a iz drugih dijelova ovoga bojišta oslobodimo zapadnu Slavoniju i time omogućimo slanje pomoći našim snagama u drugim dijelovima Hrvatske.  Tijekom noći naši operativci, topnici i vezisti dodatno potvrđuju i koordiniraju aktivnosti za nastavak operacije, tako da postrojbe 123. brigade kreću prema planu u oslobađanje šireg područja sela Bučje, gdje se sve do nedavno nalazio štab srpskih pobunjenika i mučilište zatočenih Hrvata.

No, na sam dan napada naših snaga, 26. prosinca 1991., oko 8 sati, dio zapovjedništva i ja u Kamenskoj nailazimo na gospodina Josipa Černija, zapovjednika 136. brigade, koji zajedno s jednom svojom bojnom, mimo dogovorenih planova, namjerava krenuti s nama iz samog mjesta, dok iz pravca Zvečeva južnim padinama Papuka prema Bučju nije poslao ni jednu svoju postrojbu, što je trebao učiniti, prema planovima i zapovijedi zapovjednika OZ Bjelovar. Kako mi postrojbe koje sam poslao ne bi doživjele iznenadni udar i pretrpjele velike gubitke, odmah dajem zadaću jednoj satniji iz svoje pričuve da obuhvatom južnim padinama Papuka krene i zaobiđe klanac Tijesni Bogaz kako bi nakon toga zajedno prema Bučju, a da iza nas idu snage 136. brigade.

Bučje je oslobođeno brzim prodorom naših snaga, nakon što smo bez nekog većeg napora razbili neprijateljski otpor i nakon što smo često dolazili u sukobe s dijelovima i grupicama njihove raspadnute vojske i četnika, koji su pljačkajući nalijetali na naše snage, jer nisu vjerovali da smo tako brzo zavladali ovim prostorom. Nakon oslobađanja prostora oko Bučja krenuli smo u spajanje sa snagama 127. brigade koja je dolazila iz smjera Pakraca, odnosno Kusonja.''

Povijesni susret i spajanje snaga 123. i 127. brigade HV-a, koje je vodio današnji stožerni brigadir u mirovini Renato Romić, dogodio se u selu Ožegovcima, čime smo držali cjelokupnu komunikaciju Požega – Kamensko - Pakrac….. ( gen.-pukovnik Miljenko Crnjac, ''Tada je trebalo imati petlju'' Zagreb, str. 194-195.,)

Ovaj povijesni susret dvije slavonske brigade na Zapadnoslavonskom bojištu u zimi 1991. u svom doktorskom radu obradio je dr. sc. N. Martinić Jerčić : ''Dana 26. prosinca 1991. postrojbe 123.brigade, 127. brigade i 136. brigade krenule su u oslobađanje Bučja i okolnih sela. Nakon ovladavanja selima Bučje i Ožegovci postrojbe 123. brigade, susrele su se sa snagama 127.brigade kod mjesta Ožegovci…. ''( dr.sc. N. Martinić Jerčić, Doktorski rad, Oslobodilačke operacije Hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jeseni zimu 1991./ 1992. Zagreb,2014. str. 293 -4., isto Radovi zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2014, str. 62-63)

Također isti događaj obradio je u svom magistarskom radu ''Vojne operacije u Zapadnoj Slavoniji u Domovinskom ratu'' A. Farkaš, Osijek 2016. str.45. U dijelu zaključka koji se odnosi na priznanje i valorizaciju prvih napadnih operacija HV 1991., magistar Farkaš donosi: :….. '' Vojne operacije koje su se provodile u 1991. godini: ''OTKOS 10'', ''ORKAN 91.'' te ''PAPUK 91.'' imaju karakter kopnenih bitaka uz slabu oklopnu i topničku potporu, bez ikakve zračne potpore. Na kraju je važno spomenuti kako navedene operacije nemaju adekvatno priznanje u vojnom i političkom značenju pa čak nije niti uspostavljeno odlikovanje za iste, iako su gotovo jednakog značenja, a možda i značajnije od Bljeska i Oluje jer su njihove preteče i jedan od značajnijih elemenata za priznanje RH 15. siječnja 1992.( A. Farkaš, ''Vojne operacije u Zapadnoj Slavoniji u Domovinskom ratu''  Osijek, 2016. str. 69)

Autor: Mario Kalan