Sakralne građevine

Požeški biskupski dvor Osnivanje Požeške biskupije (1997.) je potvrda i oživotvorenje stare biskupske tradicije koja je sada i zaživjela. Naime, Požega je na neki način bila biskupskim gradom još od 13. st. Tako je katolički nadbiskup Ugrin bio županom požeškim oko 1225. g. Požega je imala i svoj Zborni kaptol Sv. Petra osnovan 1220. godine koji je neprestano djelovao do provale Turaka u 16. st. Istina, taj Kaptol nije bio Katedralni, ali samo njegovo postojanje govori o Požegi kao važnom crkvenom središtu. Prepošt, koji je bio na čelu Kaptola bio je u Požegi i generalni vikar Pečujske biskupije za područje Slavonije između Save i Drave od Cernika na zapadu (kraj današnje Nove Gradiške) do Morovića (u Srijemu) na istoku. I u 17. st. dok su Turci još bili u Slavoniji, imali su u Požegi zagrebački biskupi svoje vikare - Franjevce Petra Nikolića i Luku Ibrišimovića. dine podigli spomen-ploču.

Požeška katedrala - crkva Sv. Terezije Avilske

Katedrala Sv. Terezije Kada je glasoviti hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti i prvi hrvatski ministar prosvjete Iso Kršnjavi početkom 20. st. potakao vrednovanje kasnobaroknih sakralnih zdanja u Hrvatskoj iz vremena Marije Terezije posebno je istakao crkvu Sv. Terezije u Požegi. Naime 1902. godine objavljena je u Beču knjiga "Umjetnost u riječi i slici u Austrougarskoj monarhiji". U toj knjizi posebno poglavlje napisao je Kršnjavi pod naslovom "Hrvatska umjetnost" i istakao izuzetnost ove požeške crkve.

Crkvu Sv. Terezije gradio je vlastitim sredstvima zagrebački biskup Franjo Thauszy. On je iznos od 80 000 forinti umjesto za obnovu požeške tvrđave, čiji je bio vlasnik, namijenio ovoj crkvi. Dozvolu za gradnju crkve dala je carica Marija Terezija 11. srpnja 1754. g koja odlučuje da se crkva posvećena Sv. Tereziji Avilskoj gradi od građevinskog materijala napuštenih skladišta i požeške vojarne. Kamen temeljac postavljen je 28. lipnja 1756. g. Crkva se gradila sedam godina, a posvetio ju je 24.7. 1763. g. spomenuti biskup Thauszy.

Koliko je crkva svojom ljepotom i raskošom baroka bila dojmljiva najbolje potvrđuje zapisana izjava biskupa Alapovića koji ju je obišao potkraj 18. st.
Kada je biskup stupio u crkvu ushićen je uskliknuo (na latinskom jeziku): "O Talijane, Talijane, koji si gradio ovaj hram, gdje ti leže kosti, da ih blagoslovim!"
Naime, nikada se nije saznalo tko je bio njen graditelj. Jedino se zna da je nacrt za gradnju poslala sama carica Marija Terezija. Naš hrvatski i požeški velikan i suvremenik u slikarstvu i povijesti umjetnosti akademik Matko Peić istražujući požešku arhitekturu piše "da su velik dio arhitekture požeškog baroka sagradili putujući talijanski majstori koji su u podnožju zgrade na glavnom požeškom trgu unijeli oblik luka zvanog bolta, oblik poznat u graditeljstvu Padove (Italija).

Oni su, prema Peiću vjerovatno i izgradili i crkvu Sv. Terezije "čistu jednako u horinzontlnom i vertikalnom planu
Jedanaest godina iza protjerivanja Turaka (1687.) dolaze u Požegu Isusovci 1698. Oni ubrzo kraj stare crkve Sv. Lovre (Lovrinca) podižu manju kuću na ostacima srednjovjekovnog samostana klarisa. Od 1705. do 1711. godine grade svoju glasovitu Kolegiju "Collegium Poseganum", veliku palaču u baroknom stilu u kojoj su boravili učenici gimnazije što su je Isusovci osnovali 1698. g.

Za potrebe gimnazije grade posebnu zgradu 1726. u kojoj je danas samostan časnih sestara. Isusovci osnivaju 1761. i Akademiju za studij filozofije i moralne teologije poznatu pod imenom "Academia Posegana". Nju je dokinula Marija Terezija 1776. tri godine nakon ukidanja isusovačkog reda 1773. g.

Novi vlasnik kutjevačka gospoštija (čiji su ranije Isusovci bili također vlasnici) prodaju na dražbi zgradu Kolegije. Javilo se više kupaca, a najviše je ponudio i zgradu kupio biskup Alagović. On je inače bio zaljubljenik Požege. Staru požešku utvrdu "Stari grad" sa šest kula namjeravao je urediti za rezidenciju požeških biskupa. Bila mu je namjera osnovati u Požegi središte biskupije za onaj dio Slavonije koji se nekada nalazio pod Pečujskom biskupijom. U tome ga je spriječila smrt 1837. On je u kupljenoj zgradi Kolegija uredio orfanotrofij (sirotište) i konvikt za nadarene dječake. Kako je zgrada bila derutna, biskup ju je obnovio (1833.-35.) pa tako Kolegij postaje dvokatna građevina. Nakon ponovne uspostave isusovačkog reda oni dolaze u Požegu i preuzimaju ovaj zavod sve do 1871., a nakon toga njime po drugi put upravljaju nadbiskupski svećenici. Godine 1903. i 1904. traje obnova građevine i podiže se treći kat po nacrtima zagrebačkog arhitekte Janka Holjca, a na poticaj zagrebačkog biskupa Jurja Posilovića. Time zgrada Kolegija dobiva svoj konačni izgled sačuvan do danas.

Po svojoj monumentalnosti to je sada i jedna od najvećih i najreprezentativnijih biskupskih palača u Hrvatskoj. Iako je dogradnjom 1904. izgubila svoje glavno barokno obilježje ona ipak sadrži u sebi elemente stilskih razdoblja od 13. do 20. stoljeća.

U zavodu su boravili i školovali se istaknuti hrvatski književnici, umjetnici i svećenici kao što su Luka Ilić Oriovčanin, Vilim Korajac, Josip Eugen Tomić, Josip Štadler, Tomo Maretić, Ferdo Becić, Albert Bazala, Slavko Kolar, Josip Andrić i dr.
Kada se u Požegi 1835. g. obilježavala 50. obljetnica ovog nadbiskupskog sirotišta tada mu je veliki požeški pjesnik Franjo Ciraki posvetio (uz ostale ) i ove stihove, koji najbolje svjedoče o njegovom značaju za hrvatski narod:

"I godimice krilit će se dveri
I u svijet hrlit mlade snage četa
Da širom našeg Hrvatskog kraja
Ta spomen nigda neugasne sveta."

Raskoš razigranog baroka i rokokoa

Interijer požeške katedrale Sv. Terezije Unutrašnjost požeške katedrale uređena je u stilu razigranog baroka i rokokoa. Crkvom dominira glavni oltar Sv. Terezije koji svojom monumentalnošću predstavlja rijedak primjer barokno-rokoko cjeline u Hrvatskoj. Darovao ga je i posvetio biskup Franjo Thauszy prigodom posvete same crkve. Oltarske slike nepoznatih autora dobivene su iz Beča. Od ostalih oltara posebno se ističe oltar Sv. Ivana Nepomuka, dar tadašnjeg hrvatskog bana Franje Nadasdyja, te oltar Sv. Mihaela Arhanđela kojeg je poklonio kutjevački župnik Josip Maurović, rodom Požežanin. Tu je još prekrasna barokna propovjedaonica također dar biskupa Thauszy na kojoj se nalazi njezin grb. Crkvene orgulje izrađene u tvornici Josipa Brandla u Mariboru postavljene su 1900. godine, a obnovljene 1966. Bogatstvo baroknog inventara crkve čine rokoko klupe izrezbarene u hrastovini, krstionica i ispovjedaonice.
Ljepotu crkve upotpunjuju zidne slike koje su naslikali 1898. i 1899. godine glasoviti hrvatski slikari Celestin Medović i Oton Iveković.
Slika Presvetog Trojstva nad glavnim oltarom njihovo je zajedničko djelo, dok se na stropu svetišta nalazi još Medovićeva slika Sv. Terezija na nebo uznesena. Medovićeva su još i djela: na stropu glavne lađe evanđelisti Sv. Matija i Mako, nad desnom sporednom lađom Isusu na Maslinovoj gori, a u glavnoj lađi Sv. Ćiril Iveković je naslikao na stropu glavne lađe evanđelioste Sv. Luku i Ivana, te Sv. Metoda, u desnoj sporednoj lađi Navještenje Marijino i nad korom Sv. Ceciliju. Nad pročeljem se izdiže vitki zvonik visok 63 metra. Svoj današnji izgled crkva je dobila krajem 19. st. postavljanjem šest osmerokutnih prozora s oslikanim vitrajima.

Od crkvenog ruha i posuđa ističu se vrijedni pokloni carice Marije Terezije, kojoj je crkva Sv. Terezije bila posebnom miljenicom. Tu je sedam kaleža iz 17. i 18. stoljeća (pozlaćeno srebro), tri pokaznice od kojih je jedna gotička, te raskošni plašt, izrađen u Beču 1763. g. koji je također darovala carica i dr.

Franjevački samostan i crkva Sv. Duha

Franjevački samostan i crkva Sv. Duha Prema dosad istraženim povijesnim podacima franjevačka crkva Sv. Duha bila bi najstarija (djelomično) sačuvana crkva u Požegi. Crkva i samostan bili su dakako za dolazak Franjevaca u grad nakon progona Tatara iz Hrvatske u 13. st. Franjevci se u Požegi spominju već 1260. i smatra se da je crkva sa samostanom sagrađena u vrijeme kralja Ladislava IV., oko 1285, g. Crkva je najprije bila posvećena Sv. Dimitriju što govori dokumenat iz 1317., koji uz ostalo i navodi da su samostan i crkva izgorjeli 1305. g. Kada Turci osvajaju Požegu 1537., ruše samostan, a crkvu pretvaraju u džamiju nazvanu "Šerklot". Zbog toga je u crkvi ostalo sačuvano i nešto kasnoromaničke, gotičke i turske arhitekture. To su pokazali i arheološki radovi tijekom 1994. i 1995. godine. U dvorištu samostana otkriveni su brojni keramički predmeti iz 13. st. (posuđe), te ostaci kamenog zida iz tog vremena. Međutim, 1995. prilikom probnih arheoloških istraživanja otkriven je bogato dekorirani romanički portal iz 13. st. na sjevernom dijelu crkve. Građen je velikim kamenim klesancima na kojime je vidljiv ostatak marmorizirane freske crvene i crne boje. Uz portale zadarske i trogirske katedrale portal crkve Sv. Duha jedan je od najvećih romaničkih portala 13.u Hrvatskoj. U njemu je pronađen naknadno uzidan i manji turski portal iz 16. st.

Nakon odlaska Turaka Franjevci se iz obližnjeg Vučjaka ponovo vraćaju na staro mjesto 1708. g. Započela je gradnja novog samostana koja je dovršena 1724. Usporedo se uređivala i obnavljala crkva Sv. Duha. Podignut je svod nad lađom crkve, pobočna, južna i sjeverna kapelica i sakristija. Iz doba gotike sačuvala se lađa i svetište, zvonik (originalan do trećeg kata), nadsvođenje svetišta, trijumfalni luk i sjeverni portal. Dimenzije crkve su - duljina lađe 25,6, a širina 8,4 metara, dok je svetište dugo 8,6 i široko 6,6 metara.

Unutrašnjost crkve obogaćena je vrijednim baroknim oltarima i slikama (tri tirolska oltara iz 17. i 18. st.) i posebno vrijednim baroknim oltarom u sakristiji iz 1737. g. Ispod svetišta crkve nalazi se grobnica koja je zatvorena 1867. g. U grobnicu su se, pored Franjevaca, sahranjivali i glasoviti Požežani - suci, senatori, časnici, plemići. Tu je sahranjena i dvogodišnja kćer baruna Trenka. Ovdje je našao i svoj posljednji počinak fra Luka Ibrišimović, glasoviti "Sokol", osloboditelj Požege i tog dijela Slavonije od Turaka.
U crkvi mu je 1892. postavljena nadgrobna ploča sa stihovima požeškog pjesnika Franje Cirakija. U samostanu se čuva i bogata knjižnica. Iako je njen veći dio stradao u požaru 1842. g. ona spada u nultu kategoriju i među vrijednijim je u Hrvatskoj. Obuhvaća oko
15 000 svezaka s inkunabulama iz 16. stoljeća.

Crkva Sv. Lovre

Crkva Sv. Lovre Ovo je najstarija požeška crkva sagrađena početkom 14. st. u samom središtu grada. Jednobrodna je gotička crkva s užim i nižim svetištem, koje je poligonalno zaključeno s potpornajcima. Kasnije je dograđena sjevernom lađom također u gotičkom stilu. Građena je od kamena i ukupna dužina (lađe i svetišta) iznosi 23,8 metara, dok je lađa široka 9, a svetište 6,90 metara. Ima sakristiju građenu u gotičkom stilu, kasnije barokiziranu. U početku je to bila jednobrodna crkva, a dogradnjama do baroknog razdoblja postala je dvobrodna.
Još nije utvrđeno tko je crkvu gradio. Mišljenje povjesničara je podijeljeno. Neki smatraju da je to bila crkva i samostan časnih sestara Sv. Klare (klarisa), a drugi, da je to bila crkva Dominikanaca. Kako je crkva u srednjem vijeku bila posvećena Sv. Mariji, njena gradnja dovodi se u vezu s knezovima Frankopanima koji su od 1335. do 1340. g. obnašali čast velikih župana požeških. Oni su s obzirom na veze i tradiciju s Trsatom i svetištem Majke Božje Loretske posvetili ovu crkvu Majci Božjoj od Loreta. Tek dolaskom Isusovaca u požegu krajem 17. st. crkva dobiva ime Sv. Lovre (Laurentius), što se tumači brzopletim prijevodom ranijeg imena "Lauretaum".

Pored gotike crkva je doživjela i izvjesna renesansna obogaćivanja. Pregrađivna je u kasnogotičko-renesansnim oblicima. Posebno se ističe renesansno svetohranište (kustodija) koja ima dosta sličnosti s onim u pečujskoj katedrali i smatra se da je u crkvu donijeto kao cjelina. U crkvi su i vrijedne freske iz gotičkog razdoblja (14.st).

Nakon odlaska Turaka zapuštenu crkvu obnavljaju Isusovci od 1711. do 1725. g. (dok gradnjom glavne i pokrajne lađe) koji uz nju grade i svoj kolegij. Uz crkvu je 1755. godine obnovljen zvonik. Odlaskom Isusovaca iz Požege dva zvona i crkveni sat prenijeti su na zvonik crkve Sv. Terezije. U obnovljenoj crkvi nalazili su se uz glavni oltar Sv. Lovre još četiri oltara: Sv. Franje Ksaverskog, Sv. Josipa, Sv. Križa i Sv. Alojzija. Crkva se kasnije koristi neko vrijeme za potrebe gimnazijske mladeži da bi s početkom 19. st. napustila i pretvorila u vojno i trgovačko skladište, žitnicu te bolnicu. Od 1835. ponovo je u crkvenoj funkciji. Ubrzo nakon II. svjetskog rata započela su dugotrajna istraživanja i restauriranje crkve.

Samostan redovnica Sv. Vinka

Samostan redovnica Sv. Vinka U dvokatnici, pedesetak metara od crkve Svetog Lovre, od 1878. godine smještene su redovnice reda Svetog Vinka. Zgrada je kao jednokatnica izgrađena 1726. godine za potrebe požeške Gimnazije. U njoj je bila Academia Posegana s filozofskim i teološkim fakultetom. Jedan od učenika, profesora i ravnatelja Gimnazije bio je i Antun Kanižlić, poznat po svom djelu "Sveta Rožalija". Njemu su u čast Odbor Matice hrvatske u Požegi i Društvo književnika Hrvatske 1969. go

Pročitano 5772 puta

Vezani sadržaji

  • Stara bolnica u Vučjaku

    U Požegi se spominje 1698. g. hospital ( lat. zgrada u kojoj se liječilo bolesne, preteča današnjih bolnica) kraj

  • Portal sv. Duha

    Na sjevernom pročelju crkve Sv.Duha u Požegi otkriven je portal koji je nedvojbeno potvrdio da je crkva bila građena 30-ih godina 13.stoljeća,

  • Židovsko groblje

    Prema povijesnim zapisima dozvolom Gradskog zastupstva 1872.godine podignuto je Židovsko groblje - tada izvan grada, uz cestu iz Požege za Pakrac

  • Kužni pil

    Simbol Požege spomenik Sv.Trojstva na Trgu Sv.Trojstva dugi niz godina bio je razlog spora u Gradu Požegi. Pitanje je bilo da li ga obnavljati il

  • Županijska palača

    Palača Požeške županije smještena je u Županijskoj ulici, koja se pruža iz sjeverozapadnog ugla glavnog trga grada Požege, Trga Svetog Troj

  • Požeška ljekarna

    Prvu požešku ljekarnu osnovali su Isusovci. Nalazila se iza zgrade Isusovačke kolegije, a počela se uređivati 1741. godine, dvije godine nakon

  • Gimnazija

    Na južnom dijelu glavnog Trga, prva od istoka, uz crkvu sv. Lovre je stara zgrada požeške Gimnazije, jednokatnica koju su podigli isusovci 1726.