Srijeda, 04 Veljača 2015 08:27

Predstavljanjem "Rukopisa oka" Igora Zidića započeli Dani Matice hrvatske

Predstavljanje - Rukopisa oka: Likovne teme i ogledi 1967. – 2013. - 31. knjige Igora Zidića, povjesničara umjetnosti i književnika, prvi je u nizu kulturnih događaja kojim su započeli Dani Matice hrvatske u Požegi. Na svečanosti otvaranja, neposredno prije u Kanižlićevoj ulici, prostorije Ogranka Matice hrvatske u Požegi blagoslovio je požeški biskup msgr. Antun Škvorčević. Program ove manifestacije trajat će do sredine veljače, do kada će se održati još nekoliko predstavljanja knjiga i književnih večeri.

- Ova knjiga Igora Zidića od gotovo 600 stranica zapravo sadrži njegove tekstove koji nisu u drugim knjigama ili katalozima. To bi bilo nešto što bi se moglo smatrati sitnijim tekstovima, to su prekrasni tekstovi. Knjiga se sastoji od tri dijela, prvi su eseji o nekim općim temama, nadrealizmu, erotizmu, Dubrovniku, itd . Drugi dio posvećen je pojedinim slikarima, a treći posvećen je egzistencijalnim pitanjima vlastitog opstanka, rada, odnosima različitih svjetova. – o knjizi je rekla dr. sc. Željka Čorak. Knjige je ocijenila kao prekrasnu literaturu sažetih rečenica, koja govori o vrijednosti lokalnog kao univerzalnog, o legitimnosti i eklekticizma, o širini pojma srednje Europe, vrijednosti nacionalnog.

Predstavljajući knjigu, dr. sc. Ivan Rogić Nehajev naglasio je kako ona nije sažetak, nego više jedan orijentir u imaginarnom putovanju kroz Zidićev likovni opus koji je epske veličine. Igor Zidić objavio je 30 knjiga likovnog sadržaja i tijekom svog rada priredio 62 izložbe. U knjizi se mogu naći podaci o tome, što joj daje dodatnu vrijednost.

- To je preko 45 godina mog života i rada, probranoga, rekao bih malo u šali, motivirale su me godine. To je sve građa razbacana po periodici, za koju sam imao potrebu da se to skupi na jednom mjestu, tek sve zajedno čini jedan dio moga rukopisa. Skupiti sve to u knjigu bila prava radost, veselje. – kaže autor Igor Zidić o svojoj najnovijoj knjizi.

- Pišem prema svojim najboljim sposobnostima na određenu temu, pokušavam je razumjeti, razložiti, obraditi. Slikarstvo je za mene jezik. Prema tome pisati o slikarstvu to znači tumačiti jedan jezik koji možda mnogi ne razumiju ili ga nedostatno razumiju. Znači, to je kao da neka vrsta prijevoda. Gledam sliku, a posljedica je moj tekst. Tako da je to jedan dvostruki prijenos nečega što vidimo, ali ne možemo svi iščitati. Ja nastojim sve te sadržaje učiniti vidljivima, jasnima, vodeći se pri tome devizom da je moj instrument jezik. I, ako knjiga nije jezična visina, onda ne postoji. - naglasio je na kraju.